Što je komunikacija?

Počnimo s osnovnom definicijom komunikacije. U osnovi, komunikacijom se prenose podaci i informacije s jedne lokacije, osobe ili grupe na drugu. Cijeli proces uključuje minimalno jednog pošiljatelja, poruku i primatelja. No, koliko god se činilo jednostavnim, komunikacija je zapravo vrlo složena i podložna raznim nesporazumima pa i neuspjesima.

Na prijenos poruke od pošiljatelja do primatelja mogu utjecati različiti aspekti, poput raspoloženja, osjećaja ili emocija, kulturološka pozadina, medij koji se koristi za komunikaciju, pa čak i spol ili mjesto.

Komunkacija je više od jednostavnog prijenosa informacija. Uspješnost komunikacije ovisi o uspjehu kodiranja, prijenosa i dekodiranja poruke, bez obzira odnosi li se na informacije, ideje ili emocije. Drugim riječima, u izravnoj komunikaciji ili komunikaciji licem u lice pošiljatelj ‘kodira’ poruku, obično uz korištenje riječi i mimike ili gesta (neverbalna komunikacija). Poruka se prenosi kroz neki medij (primjerice, u govoru ili pisanju), a primatelj je ‘dekodira’.

Cijeli proces može uključivati više od jednog primatelja, a složenost komunikacije znači da svaka osoba može primiti ili razumjeti malo drugačiju poruku. Ljudi mogu protumačiti istu poruku na različite načine i dekodirati je u izbor riječi i/ili govor tijela po vlastitoj želji. Posljedično, postoji šansa da niti jedno od njih neće imati isto razumijevanje poruke kao pošiljatelj.

U komunikaciji licem u lice uloge pošiljatelja i primatelja se ne razlikuju. Dvoje ljudi koji razgovaraju obično međusobno razmjenjuju različite poruke. Komunikacija se odvija čak i na vrlo suptilne načine, kao što je kontakt očima (ili njegov nedostatak) i opći govor tijela. U pisanoj komunikaciji, međutim, uloge pošiljatelja i primatelja ipak se razlikuju radi nedostatka vizualnog kontakta zbog kojeg je nemoguće dekodirati govor tijela iza poruke.

Kategorije komunikacije

Proces komunikacije uključuje različite kategorije. One se sastoje od govorne ili verbalne komunikacije, koja može biti licem u lice, telefonski ili može uključivati radio ili televiziju i druge medije.

S druge strane, neverbalna komunikacija u osnovi se koncentrira na govor tijela, geste ili ponašanja. Postoje mnogi suptilni načini putem kojih ljudi komuniciraju (možda čak i nenamjerno) jedni s drugima. Na primjer, ton glasa može dati naznake raspoloženja ili emocionalnog stanja, dok znakovi rukama ili geste mogu dodati vrijednost izgovorenoj poruci.

Proces komunikacije

Komunikacijsku poruku primatelju šalje pošiljatelj kroz komunikacijski kanal. Pošiljatelj obično kodira poruku u oblik koji odgovara komunikacijskom kanalu, a primatelj(i) zatim dekodira poruku kako bi razumio njezino značenje. Koliko god jednostavno zvučalo, nesporazumi se mogu pojaviti u bilo kojoj fazi ovog procesa. Učinkovita komunikacija uključuje minimiziranje potencijalnog nesporazuma i prevladavanje svih prepreka u svakoj fazi komunikacijskog procesa.

Za učinkovitu komunikaciju ključno je da komunikator, tj. pošiljatelj dobro razumije svoju publiku. Štoviše, on mora odabrati odgovarajući komunikacijski kanal, uskladiti poruku s komunikacijskim kanalom i kodirati ju na način da smanji nesporazume od strane primatelja. Učinkovita komunikacija podrazumijeva i traženje povratne informacije od primatelja o tome kako je poruka shvaćena te pokušaj ispravka nesporazuma.

Što je suradnja?

Prema Collins rječniku suradnja je čin zajedničkog stvaranja nekog djela, knjige ili nekog istraživanja. Stoga se može sažeti kao radna praksa u kojoj pojedinci rade zajedno kako bi postigli isti cilj ili imali neku zajedničku korist. U procesu učenja i poučavanja suradnja omogućuje učenicima i/ili učiteljima da rade zajedno kako bi postigli unaprijed definiran zajednički cilj. To može značiti da učenici rade na grupnom projektu ili dovršavaju domaću zadaću ili, za nastavnike, to može uključivati dizajniranje tečaja ili izradu nastavnih materijala koji će se koristiti u učionici. U digitalnom svijetu suradnja postoji u dva osnovna oblika:

Sinkrona, gdje sudionici komuniciraju i surađuju uživo, u stvarnom vremenu, kao na online predavanjima ili sastancima, putem instant poruka ili online platformi za suradnju u realnom vremenu, i
Asinkrona, gdje interakcija podrazumijeva vremenski odmak i ne zahtjeva od sudionika komunikaciju i suradnju uživo u realnom vremenu poput primjerice, sustava za udaljeno učenje, blogova te zajedničkih online radnih dokumenata.

Što komunikacija i suradnja imaju zajedničko?

Komunikacija i suradnja zahtijevaju interakciju najmanje dvije osobe. Za učinkovitu suradnju sa studentima, kolegama ili poslovnim partnerima potrebno je učinkovito komunicirati, a što su bolje njihove komunikacijske vještine, njihova suradnja postaje učinkovitija i djelotvornija.

Idite na sljedeću stranicu klikom na "Next" kako biste saznali više o sinkronoj komunikaciji u digitalnom okruženju.